Majke vjernika

 

* Povod objave Kur'anskog ajeta o Ummul Muminin

* Majke vjernika i poslanik (s)

* Poslanik (s) razvodi Hafsu - Majku Vjernika

 

 

Povod objave Kur'anskog ajeta o Ummul Muminin

 

 

Vjerovjesnik treba biti preci vjernicima nego oni sami sebi,

a žene njegove su - kao majke njihove ....

(Kur'an 33:6)

 

Ovaj ajet je objavljen povodom Talhine želje da se oženi Aishom nakon poslanikove (s) smrti

Ova cinjenica je evidentirana u nekoliko najvecih sunnni tefsira

 

Tafsir Durre Manthur tom 5; str 214 od Allamah al Hafidh Jalaladeen Suyuti

Tafsir Fathul Qadeer tom 4; str 290; komentar Sure Azhab, od Allama Shaukani.

• Tafsir Kabeer tom 6; str 588; komentar Sure Azhab, od Allamah Fakhradeen Radhi
• Tafsir Mazhari tom 7; str 407, komentar Sure Azhab, od Allamah Thana'ullah Panee Pathee
• Al Itqan fi Asbab al Nuzool str 182
• Tafsir Ibn Katheer; tom 6; str 506; komentar Sure Azhab,
• Tafsir Khazaan tom 5; str 225; komentar Sure Azhab

 

U Tafsir Durre Manthur pod komentarem "Nije dopušteno uznemiravati poslanika" mozemo procitati:

"Ovaj ajet je objavljen povodom Talhe, koji je izrazio namjeru da se oženi Aishom u slucaju Rasulullahove (s) smrti".

 

U Tafsir Mazhari mozemo procitati neobicne Talhine rijeci:

"Talha je rekao "Muhamed nas odbija od ženidbe našim rodjakama, a ipak kad mi umiremo on se ženi našim ženama, nakon njegove smrti mi cemo se oženiti njegovim ženama", nakon toga je objavljen ajet "Vi nemozete oženiti Rasulullahove žene".

 

 

Komentar

 

 

Talha se kod sunnija ubraja kao jedan od ashaba kojem je obacan dzenet, dok je Aisha kod ehlul-sunne opisana kao naj-voljenija poslanikova (s) supruga.

Da li zaista vjerujete da je covjeku koji je otvoreno zagovarao ženidbu sa najvoljenijom poslanikovom (s) suprugom - nakon njegove smrti, obecano mjesto u dzenetu?

Kako bi se vi osjecali da neko otvoreno izjavljuje da nakon vase smrti želi da se oženi vasom ženom?

Dali bi ste ga smatrali pravim i vjernim prijateljem?

Dali bi ste imali povjerenja i poštovanje prema takvoj osobi?

 

 

Poslanikov (s) ashab Ikrima bin Ebu Jehl se ozenio njegovom "majkom"

 

 

Ovaj slucaj je evidentiran u sledecim poznatim sunnni djelima

Izalathul Khifa tom 3; str 139; od al Muhaddith Shah Waliyullah Dehlavi

Asadul Ghaybah fi Marifathul Sahaba tom 7; str 240; Dhikr Quthayla binte Qays

Al Istiab tom 4; Dhikr Quthayla binte Qays

U dijelu Izalathul Khifa od al Muhaddith Shah Waliyullah Dehlavi mozemo procitati:

 

"Rasulullah se oženio Quthaylom binte Qays, medjutim on (s) umrije prije nego sto brak bi konzumiran. Ashab Ikrima se onda oženi Quthaylom. Kada je Ebu Bekr saznao vijest o ovom braku, oboje ih je zapalio u njihovoj kuci"

I pored ovakvog postupka koji je u totalnoj suprostnosti sa Allahovim rijecima, u knjigama ehlul-sunne se o Ikrimi kaze:

"Ashab Ikrima je bio jedan pobožan musliman".

 

Sunni reference: Ibn Athir, Asadul Ghayba tom 4; str 70

 

 

Aishino poricanje da je "Majka" i za žene

 

 

"Jednog dana jedna žena pozva Aishu nazivom "Ummul Mominiin". Nato se Aisha razjari i rece: "Ja nisam majka za tebe, vec (samo) za vaše ljude".

I "Ibn Arabi" rece: "Ovaj hadis je autentican (sahih)".

Reference:

• 1. Qurtabi u Tafsiru 6 ajeta sure al-Ahzab (Kuran 33:6)
• 2. Imam Beyhaqi u svojem Sunnanu (od الشعبي).
• 3. Tabqat Ibn Saad (drugi lanac od الشعبي)
• 4. Tafsir Mazhaari (u Tafsiru ajeta 33:06)

 

Sunnije smatraju da su poslanikove (s) žene proglašen Umm-ul-Mominin zbog njihovih osobnih vrlina, a time i da su oslobodjene "Namjernih grešaka / grijeha"

Sunni argumenti su:

Poslanikove (s) zene su proglašene Majkama Vjernika zbog vlastitih licnih vrline, imana i taqwe.

Time se misli da su žene poput Aishe oslobodjene od cinjenja bilo kakvih namjernih grijeha (tj. ona moze ciniti "samo" nenamjerne greške") ("idztihad greške" one zbog kojih se moze samo nagrada dobiti), dok ona nikad nebi mogla pociniti neku "namjernu greška" ili "namjerni grijeh" kao pricati lazi, kovati zavjere (poput zavjere za Osmanovim ubistvom, a zatim zavjere protiv imama 'Alija a.s) i sl.

Shi'e smatraju da u dijelu ajeta "a žene njegove su - kao majke njihove" nam se ustvari zeli reci "nikada se nakon poslanika (s) netrebate zeniti njegovim udovicama", a kao što je kasnije i objasnjeno u 53 ajetu te sure.

Ovim nam se takodje zeli naglasiti da se cak i nakon poslanikovog (s) preseljenja na ahiret, mi i dalje trebamo sa istom paznjom i postovanjem odnositi prema svemu onom sto je pripadalo poslaniku (s) bilo da se radi o stvarima ili osobama.

Proglasavanje njih "Majkama vjernika" nije bilo niti zbog njihovih osobnih vrlina ili Taqwe, a niti su one time dobile garanciju od Allaha da su zašticene od "namjernih grijeha-grešaka".

Takodje se one tim proglasenjem za "Majke vjernika" ne postavljaju iznad sheri'ata- zakona niti su oslobodjene od kritikovanja za njihova pogrijesna dijela.

Sva sheritska-zakonska pravila se i dalje primjenjuju i prema njima, tj one nisu iznad Islamskog sheriata.

 

Nažalost, naša braca sunnije su prihvatili "obozavanje asahaba", pa zbog toga i Aishi daju imunitet nad "namjernim grijesima-greškama", nekad u ime tog naziva "majka vjernika" nekad jer su "svi ashabi poput zvijezda" a nekad ih pravdajuci na neki drugi nacin.

Aisha je medjutim bila u potpunosti sposobna ciniti kako "namjerne grijehe" tako i "namjerno lagati" a što je cinila tokom dogadjaja koji su prethodili Osmanovom ubistvu, a zatim kujuci zavjeru i poticati na pobunu protiv imama Alija a.s, kao i napustanja kuce radi ucesca u ratu, a sto je skroz suprotno Kuranskim uputama.

 

Gornji hadis je sahih (kao što je potvrdio Ibn 'Arebi, a zabilježio Ibn Qurtubi).

Druga sunni ulema u svojim tefsirima takodjer biljezi ovaj hadis, ali bez nekog komentara (tj. ne pominju da je hadis zbog neceg slab).

I pored toga, neki sunnije na bazi svojih predubedjenja i pretpostavki odbacuju ovaj sahih hadis.

Prema njihovom shvatanju Aisha nije mogla ciniti takve stvari jer pretpostavljaju se rijec "Muminin" iz tog ajeta, MORA odnositi kako za muskarce tako i za žene.

 

"Vjerovjesnik treba biti preci vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su - kao majke njihove."

(Kur'an 33:6)

 

Ovakva pretpostavka da se ta rijec MORA odnositi i na muskarce i na zene je u osnovi pogrijesna

Iako bi se arapska rijec "Muminin" ponekad mogla koristiti za mješovitu grupu muškaraca i žena, medjutim ona "NE MORA" u svakom slucaju i u takvom znacenju "UVIJEK" ukljucivati zajedno i muskarce i žene.

Uz rijec "Muminin" (vjernici) postoji i arapska rijec "Muminat" (vjernice).

Sam taj ajet 33:6 nam govori da znacenje rijeci muminin se "NE MORA" odnositi "UVIJEK" na cijelu grupu.

 

Pogledajmo i razmotrimo jos jednom taj ajet

Vjerovjesnik treba biti preci vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preci su jedni drugima od ostalih vjernika (muminin) i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti. To u Knjizi piše.

(Kur'an 33:6)

 

Ako je sunni pretpostavka tacna, onda bi to znaciti da se Muhajiri ne ubrajaju medju Muminine, a tvrditi tako nesto bi zaista bilo glupo. Ovo potvrdjuje da se rijec "Muminin" (vjernici) ponekad moze koristi i za manju grupa ljudi (a ne za cijeli ummet).

Drugo, "bratstvo" (naznaceno kasnije u stihu) koje je formirano od poslanika (s) u Medini, je formirano medju muskarcima, a ne ženama.

 

 

Sljedeci ajeti negiraju ovakvu sunni pretpostavku

 

 

• Allah obecava vjernicima i vjernicama džennetske bašce kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga; to ce, doista, uspjeh veliki biti!
• (Kur'an 9:72)
• Takodjer i ovaj ajet:
• A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima ce se Allah, sigurno, smilovati. - Allah je doista silan i mudar.
• (Kur'an 9:71)
• Kao i ovi ajeti:
• Zašto, cim ste to culi, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je ocita potvora!"
• (Kur'an 24:12)

• Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji cesto spominju Allaha i ženama koje cesto spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.
• (Kur'an 33:35)

 

Vidimo dakle da rijec "Muminin" "NE MORA" oznacavati "UVJEK" grupu muškaraca i žena.

 

Ajet 33:53 takodjer negira ovakvu sunni pretpostavku

• O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove ..... Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!
• (Kur'an 33:53)

 

Iako se pocetak ajeta odnosi na "Vjernike" (a sto se moze odnositi i na muskarce i na žene), u zadnjem dijelu ajeta se jasno ukazujue samo na muskarce (tj. da se ne mogu ženiti poslanikovim ženama)

 

 

Zakljucak

 

 

Ovakva sunni pretpostavka nije ništa drugo do vrlo loš izgovor za ne prihvatanje sahih hadisa, a kojim Aisha licno sama potvrdjuje kakav je u odnosu na nju ispravan smisao rijeci "Muminin".

Drugo, cak i ako bi Aisha bi "Majka i ženama", ipak to opet nebi bilo zbog njezinih licnih vrlina ili Taqwe, vec zbog poslanikovog (s) statusa, a koji uopste ne pociva na Aishinim zaslugama.

Takodje, sve ovo nam dokazuje da nema osnove tumacenju po kojem bi Aisha bila zašticenja od cinjenja "Namjernih" grijeha - greški".

Tumacenje po kojem Aisha moze pociniti samo "Idztihad greske" a ne i "Namjerne greske" nam samo daje potvrdu o sunni "obozavanju ashaba".

Majke vjernika i poslanik (s)

 

 

Majke vjernika su trebale sluziti kao primjer i biti uzor ženama ummeta, medjutim one cesto to nisu bile, pa i ako je casni poslanik (s) prema njima bio zaista jako strpljiv.

O odnosu majki vjernika spram poslanika (s) nam Buharija u svom sahihu prenosi:

 

 

Zatim Omer okrenu u vezi predaje i rece: Ja i jedan moj komsija Ensarija iz plemena Benu Umeyija bin Zeid koji je zivio u Awalil-al-Medina uobicavasmo na smjenu posjecivati poslanika. On bi isao jedan, a ja drugi dan. Pa kada bih ja išao, donosio bi vijesti o onom sto se desilo toga dana u vezi uputa i naredjenja, a kada bi on išao, cinio bi to isto za mene. Mi Qurejšije bi obicno imali autorit nad ženama, ali kad dodjosmo da zivimo uz Ensarije primjetismo da Ensarijeske zene imahu nadmoc nad njihovim ljudima, tako da nase zene pocese da prihvataju osobine Ensarijskih zena. Jednom kad sam povikao na moju ženu, ona mi odvrati na isti nacin i meni se nesvide sto mi odvraca. Ona rece: "Zašto mrziš da ti odvracam? Allaha mi i žene poslanikove odvracaju njemu, i neke od njih nemogu pricati sa njim tokom cijelog dana do u noc. To sto je ona rekla mene je uplašilo pa sam joj rekao: "Koja god od njih cini tako sigurno ce biti na velikom gubitku." Zatim sam se obukao i uputio do Hafse pa sam je upitao: "Da li je neka od vas ucinila da je Allahov poslanik ljut cio dan do u noc?" Ona odgovori potvrdno. Ja rekoh: "Ona je jedna propala izgubljena osoba (i nikad nece imati uspjeha)." Zar se ne boji da ce Allah biti ljut zbog ljutnje Allahovog poslanika, pa da ce propasti. Ne pitaj Allahovog poslanika za mnogo stvari, i ne odvracaj mu ni u vezi cega, i ne napuštaj ga (u govoru). Traži od mene sve sto zelis, i ne zavaravaj se pa da imitiras tvoju komsijku (tj Aišu) u njenom ponasanju prema poslaniku, jer ona (tj Aisha) je ljepsa od tebe i voljenija od Allahovog poslanika"

(: Sahih al-Bukhari, tom 3, knjiga 43, hadis 648)

 

Pricao je Ibn 'Abbas:

da je Omer usao kod Hafse i rekao: O kceri moja! Ne budi zavedena postupcima one koja je ponosna na svoju ljepotu zbog poslanikove ljubavi prema njoj. Pod "njom" je on mislio na Aishu. Omer dodaje: "Onda sam o tome pricao Allahovom poslaniku i on se nasmija (cujuci to)."

 

( Sahih Al-Bukhari, tom 7, knjiga 62, hadis 145)

 

 

Ove predaje jasno pokazuju da je Aisha bila zavela i Hafsu sa takvim losim ponašanjem i postupcima prema casnom poslaniku (s). No, isprika kojom Omer objasnjava Aishino takvo ponasanje je u sustini Omerovo blacenje casnog poslanika (s), jer nam takvom isprikom Omer zeli sugerirati da je casni poslanik (s) bio ustvari slijep od ljubavi i požude za Aishom.

Na suprot tome mi vjerujemo da je poslanik (s) bio vrlo strpljiv covjek koji je strpljivo podnosio takve nedace.

 

Iz ovih hadisa vidimo da je Omer upozoravao Hafsu da ne bude zavedena od Aishe koju je njena ljepota oslijepela. Ali, Hafsa ga nije poslušala. Umjesto toga ona pretjeruje u svojoj drskosti prema casnom poslaniku (s), sto uzrokuje da je poslanik (s) poslije nekog vremena i razvede!

Allah (swt) kaze:

O vi koji vjerujete! Ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegovog, i bojte se Allaha. Uistinu! Allah je Onaj koji cuje, Znalac.

O vi koji vjerujete! Ne dižite glasove svoje iznad glasa Vjerovjesnika, i ne vicite na njega u govoru, kao što vi vicete jedan drugom, da ne propadnu djela vaša, a vi ne opazite.

Uistinu! Oni koji ublažavaju glasove svoje kod Poslanika Allahovog, to su oni cija je srca Allah provjerio na bogobojaznost. Imace oni oprost i nagradu velicanstvenu.

(Kur'an 49:1-3; Prevod M.Mlivo)

 

Jasno je da nam ovi hadisi ne pokazuju Majke Vjernika, posebice Aishu i Hafsu u pozitivnu svjetla.

 

 

Poslanik (s) razvodi Hafsu - Majku Vjernika

 

 

Imam Ibn Hajar al-Asqalani u njegovoj Fath al-Bari 9 / 286 tvrdi:

وأخرج بن سعد والدارمي والحاكم أن النبي صلى الله عليه وسلم طلق حفصة ثم راجعها ولابن سعد مثله من حديث بن عباس عن عمر وإسناده حسن ومن طريق قيس بن زيد مثله

Ibn Sa'd, al-Darimi i al-Hakim su zabjelezili da je casni poslanik (s) razveo Hafsu, ali ju je kasnije prihvatio nazad. U knjizi Ibn Sa'da je primjer o tome iz Ibn Abbasovog hadisa od Omera. Njegov lanac je hasen. Predaja je takodjer dosla preko Qaysa ibn Zayda.

U Sunanu Ebu Dawud 2/253 br2285 (zabiljeske pisane od al-Albanija) citamo:

عن عمر أن رسول الله - صلى الله عليه وسلم - طلق حفصة ثم راجعها

Omer je rekao: Allahov poslanik je razveo Hafsu, ali ju je kasnije prihvatio nazad.

Al-Albani tvrdi:

صحيح

Ovo je sahih.

Isti izvještaj se nalazi u Sunanu Ibn Maje 1/650 br2016 Al-Albani ga takodjer deklarise kao sahih.

Predaja se nalazi u nekoliko knjiga hadisa, a svaki od izvještaja je autentican od strane pisca zabjeleski.

Neki sunnije tvrde da je ajet o procišcenju (33:33) bio objavljen u vezi poslanikovih (s) žena, a sto bi samim tim ukljucivalo i Hafsu.

Ukoliko je sunni tumacenje tog ajeta tacno, tj da je Allah i nju ocistio od cinjenja grijeha, kako je onda moguce da je ona do te mjere naljutila poslanika (s) da ju je morao razvesti?

 

 

Preduzeto iz arhive sa stranice:

Ehlulbejt.tk